1 SUDBINA IDOLA Robert Pattinson – ima li života nakon 'Sumraka'? Uto Jun 15, 2010 9:09 am
Cosmic Girl
Je li najpopularniji vampir današnjice, 'James Dean nove generacije', prolazni trend za horde curica ili ozbiljan glumac koji se samo malo izgubio u franšizi pa uskoro planira ugodan život u malim filmovima, ispresijecan sviranjem gitare u polumraku i intimi svoje sobe?
'Ima li života nakon 'Sumraka'?' pitanje je s kojim se Pattinson vjerojatno budi i odlazi spavati, no možda i ne. Istina, njegova karijera mogla bi biti celuloidni ekvivalent klasičnih čuda-jednog-hita (ili u ovom slučaju, 'čuda jedne franšize'), filmske varijante one hit wondera, ali kako Pattinson baš i nije klasični primjer holivudskog razmaženog jurišnika na uspjeh, velike uloge i još veći novac, već prije čudljivi artistički nastrojeni mladac iz Britanije slučajno utopljen u svijet globalne manije, koji svjesno bira male uloge izvan vampirske sage koja ga je proslavila, pa čak i najavljuje moguće ostavljanje kamera zbog gitare i mirkofona, tj. glazbe kao njegove iskonske i prave artističke ljubavi, možda ga budućnost crvenog tepiha baš toliko i ne zanima?
Pattinson kod Lettermana
Ili, bolje reći, možda ga ne zanima budućnost na kakvu bi ga rado osudile horde vrištavih & prištavih obožavateljica, a koje bi ga do kraja života voljele gledati kao Edwarda Cullena – ili barem do kraja puberteta kada su ga spreme zamijeniti na nešto manje androginu stimulaciju pa ulaskom u drugu fazu seksualnosti početi maštati o, štajaznam, klošarskoj bradi Brada Pitta i farmerskim bicepsima Russella Crowea...
Teško je danas uopće zadržati status, čak i ako ga želiš pa si Pattinsonov holivudski agent, koji se zasigurno ne želi tako brzo odreći lukrativnih 10 posto od cijene svake prodaje lika i djela, sigurno daleko više i snažnije takvim pitanjima razbija glavu lijeganjem i ustajanjem u krevet. Na kraju krajeva, njegov klijent jamačno rijetko u postelju odlazi sam i preokupiran introspekcijom, makar nas je nedavno u intervjuu za magazin Details pokušao uvjeriti da je 'alergičan na vagine'... Jer čak i ako te mediji uzdignu kao novu najveću nadu mladog glumišta – što se prije koje godine dogodilo sa Shiom LaBeoufom, koji se putem pogubio u 'Transformersima' i nikada nije opravdao svoje potencijale (a oni su se, kada govorim o medijskoj slici stvari, stalno vrtjeli oko poštapalica 'novi Hanks/DeNiro/Pacino'...) vrlo te lako mogu i zaboraviti. Pattinson se, s druge strane, nije izgubio u franšizi, već se u istoj izgradio, ma koliko to izgledalo nepomirljivo s karakterom umjetničkog introverta iz engleskog kazališta. No ipak, ne smijemo zaboraviti da ga je, 'pankerskom coolu' unatoč, Hollywood ipak prvo zapazio kao klinca u 'Harry Potteru'.
Robert Pattinson danas živi status 'Jamesa Deana nove generacije', 'nasljednika Johnnyja Deppa', ali ne toliko po talentu, koliko po pretendiranju na vrhove lista 'najseksi muškaraca godine'. Doduše, nitko ne zna garantira li mu to danas, baš kao Deppu, starom liscu koji je iz godine u godine poboljšavao talent i zadržavao izgled, i dugovječnu karijeru u filmu, ako već ne vječni boravak na zidovima školarki? Danas, kada se zvijezde proizvode na traci tvornice snova, životni vjekovi i glumaca i idola nove generacije kraći su od filmova u kojima glume. Brzo-potrošni trend zahvatio je odavno i industriju zabave, baš kao i druge industrije gdje, primjerice, danas mijenjate pokvarene mobitele i kompjutere brže i intenzivnije nego ikada prije. Jednostavno, proizvode ih tako da se brzo kvare i još brže zamjenjuju novima – baš kao i filmske i pop zvijezde, koje se krvavo moraju izboriti za život duži od sezone i pol.
Nema novih DeNira, Pacina i Brandova zato jer više nema ni tih vremena – baš kao što nema Elvisa ni Beatlesa, već će svake godine mašinerija pokušati isporučiti neku novu Lady Gagu. Tako bi i Pattinson mogao, jednom kada 'Sumrak' odjaše u sumrak, otići u zaborav sa sve manjim i manjim fotografijama u usporedbi s magazinskim posterima dana ponosa i slave. No katkad se čini kao jedan od onih likova koje bi to čak učinilo sretnim, sada kada si je sredio egzistenciju i isprobao kako je to biti na Olimpu. Na kraju krajeva, čini se da svjesno i radi u tom pravcu, jer na svaki blockbuster snimi po jedan mali, gotovo pa indie film, kakav je na prvi pogled i njegov novi 'Hvala ti za ljubav' ('Remember Me'), romantična drama koju je i producirao.
Koliko fanova 'Sumraka' zna da je Pattinson lani glumio Salvadora Dalija u 'Little Ashes', filmskoj verziji velike priče o 'ljubavnom trokutu' Dalija, Lorce i Bunuela, a koja je koštala samo tri milijuna dolara, zaradivši manje od petsto tisuća? Koliko će ih uopće nagodinu gledati adaptacije knjiga 'Bel Ami' i 'Water For Elephants', romana u kojima nema vampira, vukodlaka ni djetinjaste poluplatonske romantike s Kristen Stewart? Uspjeh 'Hvala ti za ljubav', koji je solidan za jednu ne pretjerano napuhanu romantičnu dramu (četverostruki povrat ulaganja na blagajnama) još se da pripisati tome što je snimljen i u kina pušten između dva 'Sumraka', no jednom kada dođe jutro, vidjet ćemo i rezultate vremenske prognoze.
'Ima li života nakon 'Sumraka'?' pitanje je s kojim se Pattinson vjerojatno budi i odlazi spavati, no možda i ne. Istina, njegova karijera mogla bi biti celuloidni ekvivalent klasičnih čuda-jednog-hita (ili u ovom slučaju, 'čuda jedne franšize'), filmske varijante one hit wondera, ali kako Pattinson baš i nije klasični primjer holivudskog razmaženog jurišnika na uspjeh, velike uloge i još veći novac, već prije čudljivi artistički nastrojeni mladac iz Britanije slučajno utopljen u svijet globalne manije, koji svjesno bira male uloge izvan vampirske sage koja ga je proslavila, pa čak i najavljuje moguće ostavljanje kamera zbog gitare i mirkofona, tj. glazbe kao njegove iskonske i prave artističke ljubavi, možda ga budućnost crvenog tepiha baš toliko i ne zanima?
Pattinson kod Lettermana
Ili, bolje reći, možda ga ne zanima budućnost na kakvu bi ga rado osudile horde vrištavih & prištavih obožavateljica, a koje bi ga do kraja života voljele gledati kao Edwarda Cullena – ili barem do kraja puberteta kada su ga spreme zamijeniti na nešto manje androginu stimulaciju pa ulaskom u drugu fazu seksualnosti početi maštati o, štajaznam, klošarskoj bradi Brada Pitta i farmerskim bicepsima Russella Crowea...
Teško je danas uopće zadržati status, čak i ako ga želiš pa si Pattinsonov holivudski agent, koji se zasigurno ne želi tako brzo odreći lukrativnih 10 posto od cijene svake prodaje lika i djela, sigurno daleko više i snažnije takvim pitanjima razbija glavu lijeganjem i ustajanjem u krevet. Na kraju krajeva, njegov klijent jamačno rijetko u postelju odlazi sam i preokupiran introspekcijom, makar nas je nedavno u intervjuu za magazin Details pokušao uvjeriti da je 'alergičan na vagine'... Jer čak i ako te mediji uzdignu kao novu najveću nadu mladog glumišta – što se prije koje godine dogodilo sa Shiom LaBeoufom, koji se putem pogubio u 'Transformersima' i nikada nije opravdao svoje potencijale (a oni su se, kada govorim o medijskoj slici stvari, stalno vrtjeli oko poštapalica 'novi Hanks/DeNiro/Pacino'...) vrlo te lako mogu i zaboraviti. Pattinson se, s druge strane, nije izgubio u franšizi, već se u istoj izgradio, ma koliko to izgledalo nepomirljivo s karakterom umjetničkog introverta iz engleskog kazališta. No ipak, ne smijemo zaboraviti da ga je, 'pankerskom coolu' unatoč, Hollywood ipak prvo zapazio kao klinca u 'Harry Potteru'.
Robert Pattinson danas živi status 'Jamesa Deana nove generacije', 'nasljednika Johnnyja Deppa', ali ne toliko po talentu, koliko po pretendiranju na vrhove lista 'najseksi muškaraca godine'. Doduše, nitko ne zna garantira li mu to danas, baš kao Deppu, starom liscu koji je iz godine u godine poboljšavao talent i zadržavao izgled, i dugovječnu karijeru u filmu, ako već ne vječni boravak na zidovima školarki? Danas, kada se zvijezde proizvode na traci tvornice snova, životni vjekovi i glumaca i idola nove generacije kraći su od filmova u kojima glume. Brzo-potrošni trend zahvatio je odavno i industriju zabave, baš kao i druge industrije gdje, primjerice, danas mijenjate pokvarene mobitele i kompjutere brže i intenzivnije nego ikada prije. Jednostavno, proizvode ih tako da se brzo kvare i još brže zamjenjuju novima – baš kao i filmske i pop zvijezde, koje se krvavo moraju izboriti za život duži od sezone i pol.
Nema novih DeNira, Pacina i Brandova zato jer više nema ni tih vremena – baš kao što nema Elvisa ni Beatlesa, već će svake godine mašinerija pokušati isporučiti neku novu Lady Gagu. Tako bi i Pattinson mogao, jednom kada 'Sumrak' odjaše u sumrak, otići u zaborav sa sve manjim i manjim fotografijama u usporedbi s magazinskim posterima dana ponosa i slave. No katkad se čini kao jedan od onih likova koje bi to čak učinilo sretnim, sada kada si je sredio egzistenciju i isprobao kako je to biti na Olimpu. Na kraju krajeva, čini se da svjesno i radi u tom pravcu, jer na svaki blockbuster snimi po jedan mali, gotovo pa indie film, kakav je na prvi pogled i njegov novi 'Hvala ti za ljubav' ('Remember Me'), romantična drama koju je i producirao.
Koliko fanova 'Sumraka' zna da je Pattinson lani glumio Salvadora Dalija u 'Little Ashes', filmskoj verziji velike priče o 'ljubavnom trokutu' Dalija, Lorce i Bunuela, a koja je koštala samo tri milijuna dolara, zaradivši manje od petsto tisuća? Koliko će ih uopće nagodinu gledati adaptacije knjiga 'Bel Ami' i 'Water For Elephants', romana u kojima nema vampira, vukodlaka ni djetinjaste poluplatonske romantike s Kristen Stewart? Uspjeh 'Hvala ti za ljubav', koji je solidan za jednu ne pretjerano napuhanu romantičnu dramu (četverostruki povrat ulaganja na blagajnama) još se da pripisati tome što je snimljen i u kina pušten između dva 'Sumraka', no jednom kada dođe jutro, vidjet ćemo i rezultate vremenske prognoze.